Announcement

Collapse
No announcement yet.

Hvar

Collapse
X
  • Filter
  • Time
  • Show
Clear All
new posts

  • Hvar

    Uspon na sv.nikolu nije nimalo lagan, pogotovo ne u ljeti. Mi smo krenuli po putu iz smjera Dubovice (prije tunela), cesta je makadam koji vodi sve do vrha, u dobrom je stanju za aute. Trebalo nam 2 sata do konobe koja se nalazi ispod vrha. Do vrha ima još kojih 20 min no mi smo u konobi ostavili ruksake i pjehaka gore. Na vrhu se nalazi vatrogasna promatračnica, križ i kapelica. Na kapelici je kutija sa žigom. Pogled je prekrasan, vidici super. Vratili smo se putem koji vodi do naselja Dol. Oba puta su maksimalno izloženi suncu. Također nam trebalo 2 sata za silazak.

  • #2
    Slažem se..baš nedavno sam bila tamo..
    Last edited by Angel110; 12-10-2011, 10:18 AM.
    [URL="http://www.zarazno.com"]Besplatne igrice[/URL]

    Comment


    • #3
      Onda idemo sada :-)

      Comment


      • #4
        kakva je ova istočkana staza šta vodi iz svirča ?
        http://www.vrboska-hotel.hr/Slike/Galerija/Hvar.jpg

        u tumaču vele alternativna ruta- možda isto makadam?
        http://www.vrboska-hotel.hr/Slike/Galerija/Hvar2.jpg

        Comment


        • #5
          Iako sam na Hvaru proveo puno ljetnih praznika dok sam bio dite nisam se nikad popeo na Svetog Nikolu, a to sam odlučio ispraviti ove godine te se napokon popeti na najviši vrh Hvara. Zanima me neki zanimljivi planinarski put na vrh (stara mi je rekla za ovaj put od seoskog domačinstva do vrha 30 minuta ali mi je to taman za zagrijat se, a ne za ozbiljno planinarenje) koji traje barem oko 2 sata.

          Ako imate kakva saznanja o nekom drugom putu na vrh slobodno recite..
          You need to be strong to climb a hard mountain but you need more strength to turn back when you are so close to the summit.

          Comment


          • #6
            Originally posted by Bkaradza View Post
            Iako sam na Hvaru proveo puno ljetnih praznika dok sam bio dite nisam se nikad popeo na Svetog Nikolu, a to sam odlučio ispraviti ove godine te se napokon popeti na najviši vrh Hvara. Zanima me neki zanimljivi planinarski put na vrh (stara mi je rekla za ovaj put od seoskog domačinstva do vrha 30 minuta ali mi je to taman za zagrijat se, a ne za ozbiljno planinarenje) koji traje barem oko 2 sata.

            Ako imate kakva saznanja o nekom drugom putu na vrh slobodno recite..
            Šaljem opis puta iz Svirča i spusta u Dol koji su sada markirani za razliku od stanja iz 1996 godine kada se prvi puta uspeh na Svetog Nikolu. O tome sam pisao u Hrvatskom planinaru, članak objavljen u broju 10 iz 1996. pa ga donosim uz dodatne opaske:

            S nestrpljenjem smo očekivali početak srpnja i ispunjenje dugogodišnje želje za ljetovanjem na otoku Hvaru. Supruga i tri naše djevojčice radovale su se skorašnjem kupanju na nepoznatim nam plažama. Za to vrijeme neumorna potreba za vječitim pokretom i novim spoznajama poticala je moje misli na obilazak kulturnih spomenika, hodanje i planinarenje po otoku. Razmišljajući o izletima ubrzo se razvila želja za usponom na najviši otočni vrh Sv. Nikolu. Dobro sam ga zapamtio promatrajući ga prošlih godina s Vidove gore na Braču. Vrh se ističe kao kamena glavica na zapadnom dijelu brdovitog hrpta koji se pruža duljinom otoka Hvara u smjeru istok-zapad.
            Prelistavajući enciklopedije, turističke vodiče i planinarsku literaturu prikupljao sam podatke o vrhu koji se preko šesto metara vinuo nad morem. Doznao sam da je ime dobio po kapelici Sv. Nikole koju je davne 1487. godine na najvišem mjestu na otoku utemeljio Matej Ivanić, vođa bune hvarskih pučana. Pročitao sam da je Hvar sa Sv. Nikolom (626m) poslije Brača (Vidova gora, 780m) i Cresa (Gorica, 648 m) treći po visini otok hrvatskog Jadrana. Pregledavajući malobrojne karte nisam naišao na ucrtane putove koji vode na Sv. Nikolu. Stoga je trebalo pričekati dolazak na Hvar i iz razgovora sa starosjediocima doznati najpovoljniji smjer uspona.
            Stigavši u Stari Grad požurio sam u suvenirnicu hotela samoživo prepustivši umornoj obitelji prijavljivanje na recepciji. Kupio sam izloženu turističku kartu otoka premda sam na prvi pogled zaključio da neće mnogo pomoći ostvarivanju mojih namjera. Usput sam iz znatiželje pitao prodavačicu o usponu na vrh unaprijed ne očekujući zadovoljavajući odgovor. Idući trenutak ostadoh zaprepašten uvjerljivim opisom pristupa na Sv. Nikolu. Ovoj mladoj osobi nisu nedostajali ni trud ni ljubaznost objašnjavajući gradskom čovjeku pojam kozje staze. Nekoliko dana kasnije uvjerio sam se da stanovnici ovog dijela otoka dobro poznaju putove kojima već preko petsto godina hodočaste Svetom Nikoli na svoj najviši vrh.
            Osvanuo je četvrtak, 11. srpnja 1996., s nestrpljenjem očekivan dan uspona na Sv. Nikolu. Krenuo sam jutarnjim autobusom iz Starog Grada do Svirča kako bih skratio pješačenje po asfaltnim prometnicama i umaknuo ljetnoj vrućini. Svirče, kojeg su mi svi otočani preporučili kao polazište, smješteno je na nadmorskoj visini od 83 m. Ovo naselje hvarske unutrašnjosti slikovit je primjer gradskog graditeljstva na selu. Cestom je udaljeno približno 4 km od Jelse, 5 km od Vrboske, 1.5 km od Vrbanja, a 6 km od Starog Grada.
            Put počinje na autobusnoj postaji kod crkve Sv. Magdalene u središtu Svirča. Prvo vodi dvjestotinjak metara asfaltnom cestom prema obližnjem Vrisniku. Pred kraj naselja treba skrenuti desno na sporednu cestu. Dobro građena makadamska cesta, čije su pojedine dionice betonirane, blago vijuga kroz vinograde i vrtove plodnom dolinom Dračev dolac. Nakon pola sata laganog hoda od Svirča prolazi se pokraj kapelice Sv. Benedikta. Postupnim usponom mimo njegovanih mirisnih nasada ružmarina i lavande stiže se za daljnjih četvrt sata do kapelice na podnožju brda. Iza kapelice cesta ulazi u borovu šumu i uspinje se zavojima na sedlo između vrhova Vrha i Sv. Nikole. Nastavljajući desno u nekoliko zavoja iznenada se otvara veličanstven vidik na kapelicu Sv. Nikole sagrađenu na tjemenu kamene glavice. Vodeći gotovo po izohipsi cesta završava pod vrhom na kraškoj visoravni koju su otočani nazvali Poljica. Do ovog mjesta može se bez poteškoća stići osobnim automobilom. Prolazeći raznolikim mediteranskim krajolicima potrebno je u usponu od Svirča do Poljice oko 1 sat i 40 minuta laganog hoda. Put nije naporan jer vodi cestom ugodnom za pješačenje s koje se nehotice ne može skrenuti i zalutati.
            Čovjeku je drago kada ovdje u unutrašnjosti otoka na oko 480 m nad morem ugleda brižno obnovljene kuće premda u Poljici više nitko ne stanuje. Pogotovo ako zatekne marljive ljude koji održavajući okoliš i obrađujući svaki djelić plodne zemlje dobro znaju da bi širenje makije nepovratno izbrisalo njihovu djedovinu.
            Na Poljici započinje polusatni pješački uspon na vrh. Prije završetka ceste (opaska A) treba skrenuti oštro lijevo na stazu koja prelazi preko polja vodeći između dva suhozida. Dosegavši podnožje kamene glavice stazica se zavojima uspinje do kapelice na tjemenu. Umjerenim tempom hoda stiže se od Svirča (83m) do vrha Sv. Nikole (626m) za 2 sata i 10 minuta.
            Vidik s najvišeg hvarskog vrha je nezaboravan i daleko nadmašuje onaj s Vidove gore na susjednom Braču. Malobrojni su vrhovi s kojih se tako dobro uočavaju nizovi planina i otoka. Pogled se zaustavlja na Kozjaku, Mosoru, Biokovu, Ilijinom brdu na Pelješcu, Vidovoj gori na Braču. Iz plavozelenog Jadranskog mora izranjaju otoci Brač, Šolta, Pakleni otoci, Vis, Sušac, Lukavci, Šćedro, Proizd, Korčula, Lastovo. S ruba stijene obrušava se vidik u dubinu prema selu Svetoj Nedjelji sagrađenom na klisuri ispod kose najvišeg otočnog vrha. Ništa manje nije veličanstven pogled na hvarska naselja Svirče, Jelsu, Vrbosku, dio Starigradskog zaljeva i obližnje vrhove Vrh (556m) i Hum (603m). U mom sjećanju ostaje marljivo obrađena otočna ravnica što se prostire od Starog Grada do Vrboske. Na ovom najvećem hvarskom polju ispresijecanom međama i putovima koji se sijeku pod pravim kutovima očuvana je parcelacija iz antičkog doba.
            Matematički proračun utvrđuje da vidik sa Sv. Nikole doseže po morskoj površini daljinu od 90 km. Teoretski postoji mogućnost da se preko otvorene pučine na južnom obzorju ugleda oko 88 km udaljena Palagruža, naš najistureniji otok.
            Sretnik kojeg na vrhu dočeka izuzetna vidljivost uživat će u prekomorskom pogledu na Italiju. Na 230 km dalekom jugozapadnom horizontu usku granicu između neba i mora krasit će vrhovi Molisea. Nedaleko tih vrhunaca žive danas u nekoliko naselja Moleški Hrvati. Njihovi su pređi stigli na Apeninski poluotok koncem petnaestog stoljeća. Možda su ih graditelji kapelice Sv. Nikole s najvišeg hvarskog vrhunca pogledom i molitvom ispraćali na putu u novi dom.
            Kapelica je sagrađena u romaničkom stilu što se jasno prepoznaje unatoč dogradnjama izvedenim u kasnijim razdobljima. U ljetnim mjesecima otok danonoćno s vrha promatraju dojavljivači šumskih požara. Njih i njihovu opremu čuva i s oltara blagosilja svetac kojemu je kapelica posvećena.
            U ugodnom razgovoru s osmatračem doznao sam da se uz malo snalažljivosti mogu vratiti u Stari Grad drugim putom, a ne istim kako sam namjeravao (opaska B). Prema njegovom naputku krenuo sam bez staze, s kamena na kamen, po hrptu prema zapadu. Prošavši pedesetak metara od kapelice udaljen geodetski stup, hrbat postepeno gubi na visini i tlo postaje lakše za hodanje. Napredovao sam teško i sporo jer se nekadašnja staza potpuno izgubila. Na ravnijem terenu, petnaestak minuta od vrha, skrenuo sam s hrpta udesno u rijetku borovu šumu. Zatečen u lješkarenju na podnevnom suncu plahi veliki zelembać je nestao u grmlju tupo udarajući dugačkim repom. Za pet minuta opreznog spusta, među kamenjem obraslim u nisko raslinje, stigao sam bez staze na šumsku cestu.
            Ova makadamska cesta polazi iz Dola, naselja podignutog na rubu najvećeg hvarskog polja. Izgrađena je iz predostrožnosti kako bi vatrogasci s cisternama mogli pristupiti požarištu te pravovremeno spasiti vjerojatno najprostraniju šumu na otoku. Cesta desno završava u šumi jer nije bilo sredstava da se produži do Poljice i spoji s cestom iz Svirča.
            Silazak u Dol vodi šumskom cestom lijevo kroz netaknutu crnogoričnu šumu. Za ljetne žege neprekidno odzvanjaju prodorni zvuci cvrčaka i širi se opojan miris smole. U spustu treba na prvom usputnom raskrižju skrenuti desno, a na drugom produžiti ravno. Od izlaska na protupožarnu cestu do crkve Sv. Mihovila u Dolu stiže se za 1 sat i 20 minuta polaganog hoda. Pješački put koji je nekoć povezivao Dol sa Starim Gradom prerastao je u oko 3 km dugačku asfaltnu prometnicu.
            Uspon i silazak sa Sv. Nikole preko Dola prikladan je samo za iskusnije planinare zbog neoznačenih putova i teže prohodnog bespuća zapadno od vrha. Ostalima za sada savjetujem put preko Poljice i mislim da im nedostatak planinarskih oznaka i putokaza neće predstavljati poteškoću.
            Oni koji namjeravaju na vrh krenuti s južnog dijela otoka vjerojatno bi mogli za uspon koristiti stazu iz Svete Nedjelje. Iz razgovora s otočanima doznao sam da postoji, ali ne mogu sa sigurnošću tvrditi da li je danas prohodna.
            O turističkim ljepotama otoka Hvara i kulturno-povijesnim spomenicima smještenim u naseljima na obali mnogo je napisano i ljudima poznato. Na žalost manje se spominje i posjećuje hvarska unutrašnjost koja po zbivanjima u prošlosti otoka, svojoj prirodnoj ljepoti i susretljivim žiteljima nimalo ne zaostaje za razvijenijom obalom.
            Ukoliko se ljubiteljima prirode, pješačenja i planinarenja ikada ukaže prilika, pisac ovog članka im dobronamjerno savjetuje uspon na Sv. Nikolu. Postat će bogatiji za jedan nezaboravan doživljaj i dragu uspomenu koja će ih iznova voditi na planinske vrhunce.

            Opaska A
            Cesta je sada probijena ravno do konobe Kolumbić (545 m) odakle se može u usponu cestom do pod sam vrh Sveti Nikola ili spustiti markiranom lošom makadamskom cestom u Dol (oko 6,1 km) ili isto toliko do zapadnog ulaza u tunel na cesti Hvar – Stari Grad

            Opaska B
            S vrha se od kapelice (626 m) može za markacijom kratko rastrganim grebenom do križa i malo dalje do zidane protupožarne osmatračnice s koje se može lijevo za markacijom do okretišta ceste ( 590 m, cca 10 min). Asfaltiranom, strmom uskom cestom stiže se za najviše petnaestak minuta do konobe „Kolumbić“ (545 m) s time da se na desnom zavoju ceste odvaja markirani put prema Svetoj Nedjelji kojeg je lako previdjeti.
            Kod konobe „Kolumbić“ je raskrižje makadamskih cesta. Cesta koja vodi na istok prolazi sjeverno ispod Svetog Nikole, stiže na Poljica i spušta se u Svirče.
            Cesta koja od konobe vodi na sjever spušta se nakon 600 m na važno raskrižje makadamskih cesta na oko 500 m nad morem. Lijevo se za oko 5,5 km stiže na novu cestu Hvar – Stari Grad ispred zapadnog ulaza u tunel, a desno se za oko 5,5 km lošijom makadamskom cestom po markaciji stiže do crkve Svete Marije u Dolu. Ako krenete cestom prema Dolu preporučam da na oko 315 m nadmorske visine napustite cestu i krenete lijevo za putokazom biciklističke staze prema Purkinom kuku. Uživat ćete u ostacima kiklopskih zidina ilirske gradine, a s gradine se možete strmo spustiti na glavnu cestu i lijevo brzo stići do Starog Grada.

            Comment


            • #7
              Super opis fala na njemu. Isprobat ću vjerojatno i jedan i drugi put ako vrime dopusti. Idem na Hvar nakon Puta Oluje tako da očekujte izvještaj o usponu na Sv. Nikolu.
              You need to be strong to climb a hard mountain but you need more strength to turn back when you are so close to the summit.

              Comment


              • #8
                ovaj vikend idem na hvar napokon i baš se veselim, mnogi vele da je od svih hrvatskih otoka najljepši vidik sa sv. nikole

                Comment


                • #9
                  Znaš kak se veli: Beauty is in the eye of the beholder. Čaplar navodi neke druge (polu)otočke vrhove kao one s najljepšim vidicima. Najbolje je dakle, otići gore i dati osobnu subjektivnu ocjenu.
                  Konkretno, mi još nismo naišli na otočki vrh s kojega je bio bezvezan vidik, a praktički je nemoguće odlučit se s kojeg je vrha bio naj naj. Popni se, odmori pored kapelice, uživaj u pogledu na Korčulu, Šćedro, Pelješac, itd... i zanemari tuđe ocjene. Svaki otočki vrh vrijedi obići, ako ne zbog vidika (ili žiga), onda definitivno zbog najobičnijeg razgibavanja.

                  Comment


                  • #10
                    Originally posted by zozo View Post
                    Znaš kak se veli: Beauty is in the eye of the beholder. Čaplar navodi neke druge (polu)otočke vrhove kao one s najljepšim vidicima. Najbolje je dakle, otići gore i dati osobnu subjektivnu ocjenu.
                    Konkretno, mi još nismo naišli na otočki vrh s kojega je bio bezvezan vidik, a praktički je nemoguće odlučit se s kojeg je vrha bio naj naj. Popni se, odmori pored kapelice, uživaj u pogledu na Korčulu, Šćedro, Pelješac, itd... i zanemari tuđe ocjene. Svaki otočki vrh vrijedi obići, ako ne zbog vidika (ili žiga), onda definitivno zbog najobičnijeg razgibavanja.
                    ZoZo slažem se sa tobom. Svaki otok je poseban i lip na svoj način tako i vidici sa svakog otočkog vrha... Ako bi gledao ja bi rekao da mi je najdraži vidik sa Jabuke jer je totalno zafrkano doć do nje + uspon na vrh ma ludilo totalno... pogled sa Visa isto tako kad se vidi Italija u sumrak ma mogu nabrajati do sudnjeg dana
                    You need to be strong to climb a hard mountain but you need more strength to turn back when you are so close to the summit.

                    Comment


                    • #11
                      Meni se hvar kao otok dosta svida ali iskreno i bolja mjesta sam našao za planinarenje.
                      Zaigraj besplatne igrice na: Svijet-igre.com

                      Comment


                      • #12
                        Svaki vrh je poseban za sebe. REcimo sa Sv. Mikule je definitivno najlipši pogled na Paklenjake, Vis, Jabuku, Italiju kad zalazi sunce... Normalno da se po samom usponu Hvar nemože mirit sa Velebitom, Biokovom i sl ali kao što sam rekao svaki uspon je lip na neki svoj način i tako triba gledat.
                        You need to be strong to climb a hard mountain but you need more strength to turn back when you are so close to the summit.

                        Comment


                        • #13
                          Pa dobro, Hvar je OK mjesto za početnike u planinarenju. Naravno da se ne može mjeriti sa Velebitom i Biokovom, ali isto tako su i početnici sigurni na ovom usponu. Kakve sam sve slučajeve vidio na Velebitu kad ljudi misle da je planina šetnica
                          hvar-apartments.co.uk

                          Comment

                          Working...
                          X